I predmeti imaju dusu sastav za 6 razred

Predmeti imaju dusu, rece, i zagleda se u svoju pljosku. Polupijani deda odmahnu rukom kao da ne zeli dalje da prica i kao da shvati da sam mlad da bih saznao tu istinu.

Pogledaj je, nema toga sta ja i ona nismo zajedno prosli – ipak nastavi deda. Pratila me vjernije od psa i bila uvijek u blizini srca. Zagrijavala ga je bolje od mnogih ljubavnica i naravno da ima dusu. Neko bi rekao, da to cini rakija, ali ne ja tvrdim, odgovorno da je to do nje, do moje pljoske, jer nije ista rakija iz nje i iz neke plasticne case.

Ne znam dal sam ja vama pricao – deda je otvorio slavinu i rijeci su same tekle – dal sam vam pricao kako mi je jedno vece spasila zivot. Bila je sedamdeset i neka. Nije tad djeco bilo automobila kao danas, a ja sam daleko od kuce radio. Bilo je skoro 3 sata hoda. I te veceri je takva oluja duvala, a napolju mraz. Ciča zima. A meni ruke se lede, ni prste na nogama ne osjecam. Osjecao sam da cu se zaledit. Sreca pa sam imao pljosku uza se. Potegoh dobro i osjetih da mi krv se razigra i da se zgrijah dobro. Kao da mi dade snagu za dalje. Krenuh dalje i kad god osjetih da se mrznem potegoh. Sreca pa je imadoh uza se, ziv kuci dosao ne bih.

I onda mi neko kaze da predmeti nemaju dusu, pa cistiju dusu od vecine ljudi ima moja pljoska, znam mnoge koji bi me ostavili da se smrznem, ali ne i ona – djed zavrsi monolog pa potegnu dobro iz svoje pljoske.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *