Jedan izmisljeni dozivljaj

Nikako mi san nije dolazio na oči. Iako umoran sve pred mojim očima je titralo.

Osjetih ipak da sanjam, ali da upravljam svojim snom po mom nahođenju. Mogao sam raditi sta sam htio. Obilazio sam gradove i odjednom mi se javio rusilački nagog i počeh da lupam zidove zgrada, posjedovao sam nevjerovatnu snagu koje nisam bio u potpunosti svjesan. Odlučih u toku sna da bi bilo dobro da se moj duh odvoji od moga tijela i da lutam beztjelesnim prostranstvima koja su nedostupna običnom čovjeku. Kao putem špage počeh da se izvlačim iz svog tijela. Nije me bilo strah jer je uz mene bio duh moj vantjelesni učitelj koji mi je bez riječi davao savjete. Jasno vidjeh svoje tijelo kako spava u krevetu. Strah od prizora otkloni vodič. Lutao sam nepoznatim ljudima prostranstvima. Proveo sate i sate u nečem tako (nemam riječ pravu). Odlučih da se vratim u svoje tijelo. Ali nisam znao put. A vodič je nestao. Pokušah otvoriti oči jer znadoh da je san. Ali ne uspjedoh, pokušah vrisnut, ali ne uspjedoh.  Lutao sam i lutao, prolazili su dani. Nadjoh naizad put.

Rekoše da sam spavao tri dana.

5 thoughts on “Jedan izmisljeni dozivljaj

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *